Medaljice, kao privjesci različitih oblika s prikazima vjerske tematike, od 16. stoljeća široko su rasprostranjene u kršćanskom svijetu. U arheologiji se s njima najčešće susrećemo u istraživanjima grobalja jer to su osobni predmeti s kojima su pokojnici pokapani. Upotrebljavane su kako bi svakodnevno podsjećale vjernika na njegovu vjeru. Najčešće su ovalnog oblika, no mogu biti i okrugle, osmerokutne, romboidne ili srcolike. Najmnogobrojniji su nabožni predmeti, a na njima se nalaze prikazi Isusa ili Marije, raznih svetaca, svetih predmeta ili mjesta.

Prvim medaljarom smatra se renesansni slikar Antonio Pisano (Pisanello). Medaljice su prvotno izrađivane lijevanjem u kalup, a od 16. se stoljeća počinju kovati, za što je posebnu prešu na vijak izumio Leonardo da Vinci. Nakon da Vincijeva izuma pojavljuju se i drugi načini strojnog kovanja kao što su npr. balancier u Francuskoj ili kovanje na valjak, a od sredine 17. stoljeća počinje masovna proizvodnja. Najveća kovnica u Europi u kojoj su se kovale medaljice za razna svetišta nalazila se u Rimu, no široko su rasprostranjene i medaljice iz kovnica u Češkoj i Njemačkoj. Na medaljicama se mogu nalaziti i inicijali medaljara. Tako su četiri medaljice pronađene na gradskom groblju u Rijeci signirane GM, što su inicijali salzburškog medaljara Georga Messenlechnera.