Sudbina naselja Rijeke i Mošćenica tijekom srednjeg i ranog novog vijeka gotovo je identična. Naselja su utvrđena obrambenim zidovima, a u povijesnim su vrelima poznata od kasnog srednjeg vijeka, kada su se nalazila u sastavu Svetog Rimskog Carstva. U 13. i 14. stoljeću pripadala su feudalnoj obitelji Devinski, u 15. stoljeću obitelji Walsee, a 1466. godine oporučno su ostavljena caru Ferdinandu III. Habsburškom. U tom razdoblju Rijekom upravljaju kapetani, koje su postavili vladari. Tijekom 17. stoljeća u Rijeku dolazi crkveni red Družbe Isusove, koji reformira prosvjetno-kulturni život grada, dok Mošćenice postaju njihov posjed.

Velik broj nabožnih predmeta prispio je u Arheološki odjel muzeja zaštitnim arheološkim istraživanjima na prostoru starih grobalja smještenih oko župnih crkava u Rijeci i Mošćenicama. U Starom gradu u Rijeci u 2008. i 2009. godini provedena su arheološka istraživanja gradskog groblja koje se nalazilo uz crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ukupno su istražene 153 grobne cjeline te sedam zidanih kosturnica. Groblje je bilo u upotrebi od 13. stoljeća do 1773. godine, kada se odlukom carske vlade Josipa II. zabranilo ukopavanje posmrtnih ostataka unutar gradskih zidina. U centru Mošćenica arheološka su istraživanja provedena u 2017. godini, a obuhvatila su prostor uz crkvu sv. Andrije. Ispod vidikovca Portić smještena je kosturnica u kojoj se nalazio najmanje 651 pokojnik. Arheološki nalazi pripadaju razdoblju 17. i 18. stoljeća.