Na mjestu starije crkvice sv. Vida u središtu Rijeke 1638. godine započinje gradnja istoimene isusovačke crkve. U crkvi se i danas nalazi Riječko raspelo, koje se štuje kao čudotvorno. Vjeruje se da se čudo dogodilo 1296. godine, kada se građanin grada Petar Lončarić razljutio u igri karata pred crkvom te bacio kamen na raspelo, koje je tada prokrvarilo. Tako se na riječkim medaljicama na licu nalazi spomenuto Riječko čudotvorno raspelo, iza kojega je u drugom planu pogled na grad s mora. Na svom naličju medaljice imaju prikaz Ignacija Loyole, osnivača isusovačkog reda, koji stoji u profilu s isusovačkom kapom na glavi i knjigom u ruci. Godine 1796., na 500. obljetnicu čuda, u Rijeci se održalo veliko slavlje, na kojem je sudjelovalo čak 60.000 hodočasnika, a za tu su priliku kovane prigodne riječke medaljice s natpisom na naličju koji spominje ovaj događaj. Sve riječke medaljice ovalnog su oblika i izrađene lijevanjem bronce, a pretpostavlja se da su proizvedene u lokalnoj radionici.

Riječko čudotvorno raspelo pojavljuje se i u kombinaciji s Bogorodicom Passau (Marija Pomoćnica) na medaljicama koje su kovane za passauško hodočasničko kapucinsko svetište u Južnoj Bavarskoj. Svetište postaje posebno popularno nakon habsburške pobjede kod Beča 1683. godine, a Bogorodica Passau počinje se slaviti kao zaštitnica od Osmanlija.