Nabožni predmeti ili devocionalije u širokoj su upotrebi od 16. stoljeća, a posebnu popularnost postižu tijekom 17. i 18. stoljeća. To su predmeti koji potiču i proširuju pobožnost ili podsjećaju na religiozne misterije. Riječ je o medaljicama, medaljonima, križevima, brevarima, krunicama te svetačkim sličicama malog formata, koje se pojavljuju u kasnijim stoljećima. U Arheološkom odjelu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka nalazi se preko 700 različitih nabožnih predmeta koji su u muzej prispjeli arheološkim istraživanjima.

Naglo širenje devocionalija među pukom uzrokovano je destabilizacijom kršćanske vjere početkom 16. stoljeća. Kada je Martin Luther 1517. godine na vrata župne crkve u Wittenbergu objesio devedeset i pet teza za javnu raspravu o uređenju crkve i kršćanskim dogmama, izvršio je direktan napad na papu i cijelu tadašnju crkvenu organizaciju te doveo do crkvenog raskola. Kako su se zbog izuma tiskarskog stroja njegove ideje brzo širile, Katolička crkva morala je brzo reagirati, te je započela s obnovom. Na Tridentskom saboru (1545. – 1563.) zadržana je temeljna struktura Crkve i potvrđeni su razni katolički običaji, što uključuje hodočašća te štovanje Marije, svetaca i relikvija. Najveću ulogu u širenju katoličke obnove ima novoosnovani crkveni red isusovaca. Obnovom se želi okončati protestantizam te nastoje izbrisati poganska vjerovanja, što je tek djelomično uspjelo. Poganska zaštita puka od nevolja i raznih nedaća sjedinjuje se s kultom svetaca i običajem nošenja medaljica, brevara i križeva.